Konzervacija-restauracija kamena predstavlja interdisciplinarni timski rad u kojem, osim konzervatora-restauratora sudjeluje i čitav niz stručnjaka (kemičari, biolozi, petrolozi, povjesničari umjetnosti, klesari, kipari i dr).

Svi radovi na kulturnim dobrima provode se u suradnji s nadležnim konzervatorskim odjelom. Konzervatorsko-restauratorski postupak temelji se na etici struke, a sastoji se od niza kompleksnih zahvata koji obuhvaćaju izradu elaborata konzervatorsko-restauratorskog postupka, sustavno dokumentiranje, obnovu i zaštitu, te trajno i kontinuirano praćenje stanja objekta.

Pravilnim odabirom konzervatorsko-restauratorskih metoda čuva se patina na površini kamena, koja predstavlja prirodnu zaštitu od utjecaja okoliša. Postupci i materijali koji se koriste u procesu restauracije-konzervacije su ne destruktivni (očuvanje izvornosti), reverzibilni (da se mogu ukloniti i da nisu štetni za objekt) i pogodni u estetskom smislu.