Zatečeno stanje spomenika
Osam i pol desetljeća povijesti ostavilo je fizičkoga traga na Meštrovićevom spomeniku Grgura Ninskog. Osim nataložene nečistoće i utjecaja atmosferilija koje su oštetile površinu bronce, pojavile su se i pukotine na loše izvedenim spojevima između pojedinih dijelova skulpture.
Prodor vode u unutrašnjost kipa uzrokovao je koroziju željeznih vijaka kojima su spojeni segment, pa je tako narušena i cjelokupna stabilnost spomenika. Tijekom 2013. kao priprema za konzervatorsko ‐ restauratorski zahvat izveden je niz dijagnostičkih ispitivanja radi utvrđivanja vrste i stupnja oštećenja.
Uzroci propadanja
Degradacija skulpture nastala je pod utjecajem niza klimatskih, bioloških i ljudskih uzročnika (prodor vode, sol u zraku, zagađen zrak, kisele kiše, fekalije ptica, ljudski nemar i vandalizam). Različite vrste nečistoća u obliku nataložene prašine, debljih naslaga kamenca i produkata korozije pridonose ubrzanom propadanju bronce.
Cijela površina je zahvaćena neravnomjernom, općom korozijom koja bubrenjem izaziva ljuskanje metala. Cjedine svjetlo zelene, sivkaste i smeđe-žute boje nastale su dugotrajnim curenjem vode kroz spojeve i taloženjem prljavštine, dostižući mjestimično debljinu i do 5 mm, najviše u uvučenim dijelovima skulpture. Osim toga, voda apsorbira velike količine agresivnih plinova i iona iz zraka koji korozivno djeluju na metal. Pod utjecajem padalina oksidiralo je i željezo kojim su naknadno ispunjavani mali otvori za odušak zraka tijekom lijevanja skulpture.
Najveći broj željeznih zakrpa, čija je korozija obojila okolnu površinu željeznim oksidom, nalazi se pri vrhu kape Grgura Ninskog i na njegovoj desnoj ruci. U jednoj fazi se pokušalo koroziju zaustaviti slojem katrana koji se vremenom istrošio ili otpao zbog bubrenja željeznih ispuna. Poveći ostatak katrana na gornjem dijelu leđa se rastopio i stvorio crnu cjedinu. Velike površine su kontaminirane mrljama ptičjeg izmeta.
Osim što nagrđuje izgled spomenika, izmet zbog visokog postotka kiselosti ima korozivan utjecaj na metal. Na donjim dijelovima skulpture vidljivi su brojni tragovi ljudskog nemara i vandalizma: grafiti, potpisi, ogrebotine i zalijepljene žvakaće gume. Na palcu lijeve noge, zbog svakodnevnih čestih dodira, ljudski znoj je korozijom u potpunosti uklonio patinu bronce.
Spojevi odljeva i propadanje konstrukcije
Zbog velikih dimenzija (skoro osam metara visine) skulptura je odlivena u 27 dijelova. Voda nakupljena kondenzacijom u unutrašnjosti spomenika izlazi kroz pukotine na spojevima i curi niz površinu bronce. Da bi se smanjila kondenzacija, odnosno omogućilo prozračivanje unutrašnjosti skulpture, na najvišim dijelovima (na knjizi i na unutrašnjem djelu rukava suprotne ruke) napravljene su dvije rupe. Međutim, kroz njih ulazi veća količina kišnice, pa je tako jedno zlo zamijenjeno drugim. Dijelovi brončanog odljeva su s unutrašnje strane na rubovima ojačani uskim okvirima preko kojih su međusobno spojeni željeznim vijcima i maticama.
Zbog neadekvatnog skladištenja nakon rastavljanja, udaraca i krivljenja pojedinih dijelova, pojavila su se značajna odstupanja na spojevima, pa su kod ponovne montaže ostale pukotine između dijelova odljeva. Pukotine i nepravilnosti su odmah nakon odlijevanja ili prigodom montaže popravljani iskucavanjem, varenjem ili ispunjavanjem brončanim čepovima i zakrpama (tašelima). Zbog prevelikog naprezanja konstrukcije bronca je popucala na nekoliko mjesta, a najveći lom je dokumentiran u predjelu između knjige i ramena.
Unutrašnjost skulpture
Konzervatorsko - restauratorska istraživanja
Termografsko snimanje dalo je detaljan uvid u spojeve skulpture i pukotine.
Ultrazvučnim mjerenjem u podnožju skulpture izmjerena je debljina stjenke od 4 do 15 mm.
Snimanje elektronskim mikroskopom je izvršeno prije tretiranja površine, nakon probnih čišćenja i voštenja. Također su snimljene različite nečistoće kao što su kamenac, sigasti curci, zakrpe i lokalna, bradavičasta korozija.
Endoskopsko snimanje izvršeno je kamerom povezanom optičkim vlaknima koja je kroz već oštećeni vrh skulpture uvedena u unutrašnjost skulpture prije nego su ispod zemlje na postolju pronađena vrata. Nakon toga je unutrašnjost snimljena kamerom veće rezolucije koja je detaljno dokumentirala sva oštećenja uzrokovana prodorom vode i korozijom željeznih vijaka.
Rendgenska fluorescentna analiza (XRF) određuje elementni sastav uzorka. Njome je određen sastav slične od koje je izrađena skulptura, zakrpe i varovi, kao i sastav površinske skrame. Probe čišćenja izvršene su na četiri mjesta, kako i se doznalo stanje izvorne patine i stanje materijala od kojeg je skulptura izrađena. Sonde su pokazale da je originalna patina na nekim mjestima oštećena, pa je tu nečistoća nataložena izravno na brončanoj površini.
Konzervatorsko - restauratorski zahvat
Cilj zahvata je vratiti skulpturi konstruktivnu stabilnost, ukloniti naslage nečistoće i korozije, zaštititi površinu od propadanja i dati spomeniku kompaktan izgled. Korodirane željezne ispune, koje su pri lijevanju skulpture kao konstrukcijski elementi umetnute u kalup, zamjenjuju se brončanim koničnim klinovima. Pukotine između sastavnih dijelova odljeva se popunjavaju brončanim čepovima, koji se hladnim kovanjem ukucavaju u površinu i poravnavaju. Manje pukotine se zatvaraju trajno elastičnim kitovima koji se prije nanošenja voska po potrebi retuširaju. Za zatvaranje rupa u knjizi i na ruci Grgura Ninskog koristiti će se ara metal, reverzibilna aralditna smola. Dotrajali željezni vijci i matice, koji su ugrađeni u unutrašnjosti skulpture kod ponovne montaže 1954. godine, zamjenjuju se novim mjedenima, dok se izvorni, dobro sačuvani vijci na spojevima koji nisu rastavljani neće mijenjati. Korodirani nosači na bazi spomenika će se zamijeniti nosačima od nehrđajućeg čelika. Radi eliminacije vlage u unutrašnjosti skulpture izvodi se sustav prirodne ventilacije.
S površine cijelog spomenika se vodom i vodenom parom odstranjuje prašina i ostaci korozijskih produkata i soli. Deblje nakupine kamenca stanjuju se skalpelima, a mjestimično ultrazvučnom iglom. Preostali produkti korozije i kamenca uklanjaju se finim alatima uz upotrebu najmekših četkica od mesinga i plastike.
Mehaničko je čišćenje osobito zahtjevno na mjestima gdje nije očuvana izvorna patina. Ostaci katrana odstranjuju se skalpelima i benzinom. Grafiti se uklanjaju odgovarajućim otapalima ili mekanim strugalicama. S betonskog postolja odstranjuju se zelene mrlje otopinom amonijaka, edta, amonijeva karbonata i vode. Nakon čišćenja nanosi se mikrokristalinski vosak koji zatvara manja oštećenja i tako štiti broncu od vanjskih utjecaja, izjednačava različite nijanse i daje skulpturi kompaktan izgled.
Nakon dovršetka radova, skulpturu je radi dugoročne zaštite potrebno redovito kontrolirati i održavati. Povremeno treba uklanjati naslage metalnih soli i redovito obnavljati voštani premaz površine bronce.